Tragovi koronavirusa pronađeni su u pojedinim ljudskim organima gotovo tri godine nakon preležane infekcije. Istraživači sa Sečenovskog univerziteta u Moskvi saopštili su 27. oktobra 2026. da su u uzorcima tkiva pronašli genetski materijal i proteine virusa SARS-CoV-2, u jednom slučaju i 35 meseci nakon bolesti. Nalaz može pomoći u razumevanju dugotrajnog kovida, ali stručnjaci upozoravaju da prisustvo delova virusa nije dokaz da je on i dalje živ, aktivan ili zarazan.
Šta su zapravo otkrili ruski naučnici?
Prema informacijama koje je Sečenovski univerzitet dostavio ruskim medijima 27. oktobra, istraživači su proučavali uzorke tkiva dobijene tokom operacija i obdukcija. Koristili su PCR i imunohistohemijske metode kako bi tražili virusnu RNK i proteine, uključujući takozvani spajk protein i nukleokapsidni protein.
Tragovi su prijavljeni u plućima, srcu, organima za varenje i endometrijumu (sluzokoži materice). Istraživači su ih nalazili i u makrofagima, ćelijama imunskog sistema, kao i u endotelu, unutrašnjem sloju krvnih sudova.
Ovo je važno jer dugotrajno prisustvo virusnih komponenti može biti jedan od mehanizama koji održavaju zapaljenske reakcije kod dela pacijenata. Ipak, potrebno je razlikovati ono što je izmereno u uzorcima od objašnjenja koje tek treba dokazati.
Da li koronavirus zaista može ostati u telu skoro tri godine?
U izveštaju se navodi da su virusni tragovi pronađeni čak 35 meseci posle infekcije. To nije isto što i dokaz da se čitav virus tokom tog perioda razmnožavao ili da osoba može zaraziti druge.
Međunarodni naučni pregled objavljen 2026. u časopisu Nature Immunology takođe opisuje sve više dokaza da RNK i proteini pojedinih virusa mogu opstajati u tkivima dugo nakon akutne infekcije. Autori naglašavaju da je u ljudskim istraživanjima teško utvrditi direktnu uzročnu vezu između tih tragova i hronične bolesti.
Zašto su nalazi važni za dugotrajni kovid?
Dugotrajni kovid, poznat i kao long COVID, obuhvata tegobe koje se javljaju ili traju nakon akutne infekcije. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, stanje se obično razmatra kada se simptomi jave oko tri meseca od početka infekcije, traju najmanje dva meseca i ne mogu se bolje objasniti drugim oboljenjem.
Među čestim simptomima su:
- izražen umor i iscrpljenost;
- nedostatak vazduha i otežano disanje;
- problemi sa koncentracijom i pamćenjem, poznati kao „moždana magla”;
- bolovi u mišićima i zglobovima;
- poremećaji sna i slabija tolerancija fizičkog napora.
Prema informativnom listu SZO iz februara 2025, približno šest od sto osoba koje preleže COVID-19 razvije postkovidno stanje. Procene zavise od perioda, populacije i načina istraživanja.
Šta je sa srcem, plućima i organima za varenje?
Ruski istraživači opisuju prisustvo virusnih komponenti u različitim tkivima i razmatraju moguću povezanost sa zapaljenjem i oštećenjem krvnih sudova. Među stanjima koja se ispituju su zapaljenje srčanog mišića, promene u plućima i tegobe sa organima za varenje.
Međutim, ne može se na osnovu samog prisustva virusnog proteina zaključiti da je upravo on izazvao bolest. Za to su potrebne odgovarajuće kontrolne grupe, poređenja i dodatna istraživanja.
Da li je dokazano da COVID-19 izaziva rak ili neplodnost?
Ne. To novo saopštenje ne dokazuje. Naučnici su opisali nalaze u uzorcima tumora i sluzokože materice i izneli hipoteze o mogućem uticaju na određene biološke procese. Međutim, hipoteza nije isto što i potvrđena uzročno-posledična veza.
Posebno je važno izbeći pogrešno tumačenje da svako ko je preležao koronavirus ima povećan rizik od raka ili neplodnosti na osnovu ovih nalaza. Dostupni medijski izveštaji ne navode dovoljno detalja o veličini uzorka, kontrolnoj grupi i statističkim procenama rizika da bi se izveli takvi zaključci.
Šta još ne znamo o istraživanju?
Informacije su objavljene u saopštenju univerziteta koje su preneli mediji. U dostupnim izveštajima nismo pronašli punu naučnu publikaciju sa svim podacima, veličinom uzorka, kontrolnom grupom i detaljnom analizom. Zbog toga rezultate treba tumačiti kao zanimljiv istraživački nalaz, a ne konačan dokaz uzroka svih postkovidnih komplikacija.
Kada treba otići lekaru?
Ako nakon infekcije nedeljama ili mesecima osećate uporan umor, otežano disanje, lupanje srca, probleme sa koncentracijom ili druge nove tegobe, razgovarajte sa izabranim lekarom. Lekar može proveriti i druge moguće uzroke i odlučiti da li su potrebna dodatna ispitivanja.
Nije preporučljivo samoinicijativno raditi CT snimanje, gastroskopiju ili brojne laboratorijske analize samo zato što ste ranije imali COVID-19. Izbor pregleda treba da zavisi od simptoma, nalaza i procene lekara. Jak bol u grudima, ozbiljno otežano disanje ili iznenadni neurološki simptomi zahtevaju hitnu medicinsku pomoć.
Zaključak: Važno otkriće, ali bez razloga za paniku
Tragovi SARS-CoV-2 mogu se kod pojedinih ljudi zadržati znatno duže nego što traje akutna infekcija. To je jedna od važnih tema u istraživanju dugotrajnog kovida. Ali virusni tragovi nisu dokaz aktivne zaraze, niti automatski znače da će osoba razviti tešku bolest. Najkorisnije je pratiti sopstvene simptome i potražiti stručnu pomoć kada tegobe traju ili se pogoršavaju.



