POCETAKZanimljivoTuđi uspeh ne umanjuje naš: Zašto je važno da hvalimo jedni druge

Tuđi uspeh ne umanjuje naš: Zašto je važno da hvalimo jedni druge

Tuđi uspeh ne umanjuje našu vrednost, ali naše ćutanje često ostavlja nečiji trud neprimećenim. Jedna iskrena pohvala može nekome vratiti veru u sebe — zato lepe reči ne treba čuvati samo za posebne prilike.

Iskrena pohvala ne košta ništa, a nekome može dati snagu da nastavi baš onda kada počne da sumnja u sebe.

Lako primetimo ono što nije dobro. Grešku, nespretno izgovorenu rečenicu, propuštenu priliku. Ali koliko često zastanemo da nekome kažemo: „Vidim koliko se trudiš“, „Ovo si dobro uradio“ ili jednostavno — „Ponosan sam na tebe“?

U svakodnevici u kojoj se rezultati porede, a greške brzo komentarišu, reči priznanja često ostaju neizgovorene. Kao da se dobro podrazumeva, dok svaku manu treba posebno istaći.

A upravo ono što prećutimo nekome može najviše značiti.

Tuđe vrline nisu pretnja našoj vrednosti

Priznati da je neko sposoban, vredan, talentovan ili hrabar ne znači da smo mi manje važni. Tuđi uspeh ne oduzima ništa našem trudu, niti tuđa lepota, znanje ili dobrota umanjuju ono što sami imamo.

Ipak, ponekad nas poređenje navede da prvo potražimo manu. Umesto da priznamo nečiji rezultat, objasnimo ga srećom, vezama ili lakšim okolnostima. Takva reakcija može biti povod da se zapitamo šta nas je zapravo pogodilo i zašto nam je teško da izgovorimo pohvalu.

Možemo želeti više za sebe i istovremeno se radovati zbog drugih. Te dve stvari mogu da postoje zajedno.

Najviše znači pohvala koja je iskrena i konkretna

Pohvala ne mora biti velika da bi bila vredna. Često je dovoljno da pokaže da smo obratili pažnju.

„Hvala ti što si me saslušao.“

„Video sam koliko si vremena uložila u ovo.“

„Dopalo mi se kako si rešio taj problem.“

Takve rečenice govore više od usputnog „bravo“. One prepoznaju konkretan postupak, trud ili osobinu. Osobi kojoj su upućene poručuju da njen doprinos nije prošao neprimećeno.

Posebno je važno da umemo da pohvalimo trud i kada rezultat nije savršen. Neko je možda prvi put pokušao, savladao strah ili nastavio uprkos teškoćama koje drugi ne vide.

Podrška ne znači prećutkivanje problema

Negovati lepe reči ne znači da treba izbegavati neslaganje ili svaku kritiku. U odnosima ima mesta i za neprijatne razgovore.

Razlika je u načinu na koji ih vodimo. Možemo ukazati na grešku bez ponižavanja. Možemo se ne složiti sa postupkom, a ipak poštovati osobu. Iskrena pohvala ima svoju vrednost upravo zato što nije laskanje niti obaveza da sve proglasimo dobrim.

Podrška znači da drugome pristupimo sa pažnjom — i kada ga pohvalimo i kada mu kažemo nešto što nije lako čuti.

Ne čuvajmo lepe reči samo za posebne prilike

Često pretpostavljamo da bliski ljudi već znaju koliko ih cenimo. Da kolega zna da poštujemo njegov rad. Da prijatelj zna koliko nam znači njegova podrška. Da član porodice zna koliko smo zahvalni.

Ali ono što mislimo nije uvek i ono što izgovorimo.

Zato ne treba čekati rođendan, veliki uspeh ili svečanu priliku. Ako smo primetili nešto dobro, možemo to reći danas — jednostavno, bez preterivanja i bez očekivanja da nam se uzvrati.

Ne znamo uvek kakvu borbu neko vodi. Jedna pažljivo izgovorena rečenica neće rešiti sve njegove probleme, ali mu može pokazati da nije nevidljiv.

Kada imamo razlog da nekoga pohvalimo, nemojmo ga prećutati. Možda će baš te reči nekome pomoći da ponovo poveruje u sebe.

PROČITAJTE JOŠ:

- Advertisment -

POPULARNO